To je nevjerojatno

U Izraelu su znanstvenici proveli izvanredno istraživanje. Jedna kap krvi sudionika stavljena je pod mikroskop i projicirana na ekran. Ono što su vidjeli bilo je fascinantno: bakterije koje su se polako kretale... i makrofagi – "čistački tim" krvi – koji su spavali.

Bakterije su slobodno lutale, kao da šetaju mirnom večeri. A makrofagi? Duboko su spavali, potpuno ignorirajući svoj zadatak.

Zatim se dogodilo nešto neočekivano. Sudioniku je prikazan smiješan film i, dok mu se raspoloženje poboljšavalo, makrofagi su se iznenada "probudili". Jedan od njih se prevrnuo na obližnju bakteriju i počeo je gutati s pravim entuzijazmom.

Nije bilo vrijeme za ručak. Ovo je bila znanost.

Naše raspoloženje izravno utječe na naše imunološke stanice.

Evo obrata: uzorak krvi bio je odvojen od sudionika i nalazio se u drugoj sobi. Nekako je promjena u emocionalnom stanju sudionika utjecala na krv na daljinu.

Kad su istraživači prešli na isječke horor filmova, dogodilo se suprotno. Bakterije su se razbudile, brzo su se množile i čak su O napadati makrofage, prisiljavajući ih na povlačenje.

Stanje naše svijesti igra ključnu ulogu u održavanju našeg unutarnjeg ekosustava.

I to nije ograničeno samo na nas. Budući da naši rođaci dijele našu krvnu liniju, naša emocionalna stanja mogu utjecati i na njihov imunološki sustav, čak i preko kontinenata. To je ono što neki nazivaju "obiteljskim imunitetom".

Jedan urar je jednom ispričao priču: svaki put kad bi mu se lijevi kažiprst počeo grčiti – što je onemogućavalo njegov delikatan rad – nije ga masirao niti uzimao dodatke. Zvao bi svoju majku, tisućama kilometara daleko, i govorio joj:

"Mama, opet se brineš! Prestani, ne mogu tako raditi!"

Čak i blaga majčina tjeskoba bila je dovoljna da utječe na njegovu fiziologiju.

 Zaključak:

Stara izreka "To je moj život, radim što želim" je zastarjela. Naše mentalno stanje ne utječe samo na naše zdravlje, već i na dobrobit onih koje volimo.

Zato pronađi način da njeguješ radost, smijeh i unutarnju harmoniju, ne samo za sebe, već i za cijelu svoju "imunološku plemensku zajednicu".

P.S.: Ovo nas podsjeća na Normana Cousinsa, koji je poznato ozdravio od terminalne bolesti zahvaljujući smijehu. Njegova priča, ispričana u "Anatomiji bolesti" (1976), pokazala je da pozitivne emocije mogu aktivirati tjelesne sustave za ozdravljenje. Izgleda da "Smijeh je najbolji lijek" nije samo izreka, već fiziologija.

Courtney Leigh