U fabrici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu tokom šezdesetih godina prošlog veka serijski se proizvodilo "električno vozilo", tačnije, kiper, radna mašina velike snage, sa vrlo malom potrošnjom energije. Bio je potpuno tih, sa akumulatorima koji su omogućavali deset sati neprekidnog rada, a zatim i deset sati ponovnog punjenja.
Razvijao je brzinu od 80 kilometara na čas!
Izrađivan je na bazi agregata električne lokomotive. U suštini, ovo i jeste bila umanjena verzija električne lokomotive. Hiljade ovih vozila je proizvedeno i prodato, uglavnom na istočna tržišta i tržišta zemalja trećeg sveta, odnosno zemalja u razvoju. Najviše ih je prodato u Indiji.
Zanimljiva činjenica je da je zapadno tržište činilo sve da spreči prodaju ovih kipera na svojim teritorijama, pravdajući to uglavnom izgovorom da ova vozila "nisu dovoljno testirana" i da "nisu pouzdana".