Boris Tadić je odgovoran
„Boris Tadić iz samo njemu znanih razloga, skratio samom sebi mandat i raspisao opšte izbore.“
Postoje dva razloga za ovu njegovu ujdurmu, koje smo svi znali. #$9eleo je da ON bude nosilac liste DS-a. Da li vam je to poznato? Drugo, mnogo važnije, pokušao je da protivustavno postane predsednik treći put, iako je već Ustav prekršio time što nije podneo ostavku u DS-u.
Tako je Tadić ponovo napravio grešku sličnu onoj kada je dozvolio da u Parlamentu ostanu poslanici izabrani sa liste Radikalne stranke.“
To nije bila greška. Postojala je ideja kako će doći do podele i time će Radikalna stranka izgubiti na snazi. Kao i mnoge druge Tadićeve odluke, i ova je bila katastrofalna. I takođe protivustavna.
„A onda između dva kruga kreće neshvatljiva kampanja srpske javne demokratske, intelektualne i političke elite protiv Tadića, nazvane „beli listići“.“
Spisak je poduži:
Uticaj na medije – preko svojih prijatelja kritički raspoloženim medijima uskraćivao oglasni prostor. Nije Vučić u svemu bio prvi. Tu su se istakli Srđan Šaper i Nebojša Krstić.
Izbor ministara – i tu se protivustavno pitao ON. Jedan od njih je Vuk Jeremić, koga je dovukao iz Amerike i postavio za ministra inostranih poslova. Dečko bez iskustva, napravio je niz skandala.
Snežana Malović bila je podjednako mlada i tužno zloupotrebljena u užasno izvedenoj „reformi pravosuđa“.
Umesto da ta reforma skloni sudije koje su radile protivzakonito (slučaj Pahomije, npr.), izazvala je neviđeni skandal i omogućila Vučiću da rehabilituje i nagradi sve nedostojne sudije i tužioce.
Zakon o izjednačavanju partizana i četnika – koji je omogućio rehabilitaciju zločinaca i zatiranje antifašizma. Postavio je temelje ovom zlu koje nas okružuje. Još jedan Tadićev pulen, sekretar u Ministarstvu, Slobodan Homen, pored optužbi za korupciju u saradnji sa suprugom, istakao se u prekopavanju Ade u potrazi za Dražom Mihajlovićem.
„Šta su tačno bili razlozi za takvo kažnjavanje Tadića nikada nije objašnjeno.“
NJegova politika je bila sve onako lepo upakovano, da se dopadne, ali bez ikakve ideje kako probleme rešiti. Kosovo je bila južna srpska pokrajina, obećavao je „očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije“, iako su i vrapci znali da od toga nema ništa. Evropska unija, Rusija, SAD i Kina su proglašeni četiri stuba srpske spoljne politike. Zar se ne pridržava i Vučić te mantre? Podržavao je Dodika! Potpisao je Deklaraciju o nacionalnom pomirenju sa SPS-om i izjednačio „dva bola“, bol za Miloševićem i bol za Zoranom Đinđićem…
„Ivica Dačić odbacio je potpisanu Tadićevu deklaraciju o pomirenju i priklonio se naprednjacima.“
A, ne, ne, nije bilo tako jednostavno. Tomislav Nikolić je izabran za predsednika, ali najviše glasova dobile su demokrate. Sa SPS-om su imali dogovor i VEĆINU. A onda je Ivica Dačić izjavio da će on biti sledeći predsednik Vlade, bez obzira na to ko formira skupštinsku većinu. Boris Tadić, koji je pao iz predsedničke fotelje, odlučio je da će ON biti budući premijer.
Zaboravljaju SVI (neki slučajno, neki zlonamerno), da je srpska intelektualna i demokratska javnost Tadiću već dugo prigovarala.