U sparnoj ljetnoj večeri, Viktor je pristao na samo jednu piće. Njegov rođak Goran, neumorni entuzijasta gradskog noćnog života, zaklinjao se da će "svratiti samo na pet minuta" do restorana hotela "Nacional". Viktoru, markantnom muškarcu oštrih crta lica i mirnog držanja, takva mjesta nisu bila po volji. No, pet minuta se pretvorilo u sate. Viktor je sjedio u ugodnom, ali zagušljivom separeu, okružen društvom koje mu nije previše godilo, dok je preglasna muzika orkestra onemogućavala bilo kakav smislen razgovor.
Osjećajući se prevareno, odlučio je da ćuti i posmatra. Preko puta njihovog stola sjedile su tri djevojke. Dvije od njih, Sanju i Jelenu, poznavao je iz viđenja. Sanja je čitavo veče namjerno popravljala haljinu i naginjala se naprijed, pokušavajući dubokim dekolteom i bujnim grudima da skrene njegov pogled. Druge dvije djevojke djelovale su potpuno nezainteresovano, potopljene u sopstvene priče.
Nakon nekoliko sati tišine i unutrašnjeg nemira, Viktor je lagano okrenuo glavu udesno. Njegov pogled se zaustavio na trećoj djevojci, onoj koju ranije nije primijetio. Zvala se Elena. Imala je miran, gotovo tajanstven izraz lica i oči koje nisu tražile ničiju pažnju.
U tom trenutku, umjesto uobičajenog pozdrava ili reda radi izgovorenog imena, Viktor se nagnuo preko stola, pogleda prikovanog za njen:
„Dozvoli da ti pogledam sudbinu u dlan.“
Elena ga je pogledala bez riječi, bez trunke oklijevanja ili podsmijeha, i jednostavno pružila svoju desnu ruku. Viktor je prihvatio njen dlan, prešao prstom preko linije života i, bez ikakvog pardona, gledajući je pravo u oči, izgovorio:
„Udaćeš se za mene za sedam dana. Rodićeš mi petoro djece i obići ćeš sa mnom čitav svet.“
U restoranu je i dalje treštala muzika, rođak Goran je nešto glasno objašnjavao, Sanja je uzdahnula ne bi li privukla pažnju, ali za Viktora i Elenu vrijeme je tog trenutka stalo. Ona nije povukla ruku. Samo se blago osmehnula, prepoznavši u njegovom glasu nešto dublje od obične šale ili kafanskog udvaranja.
Ono što je svima oko njih djelovalo kao drska šala, postalo je stvarnost. Tačno sedam dana kasnije, Viktor i Elena su stajali pred matičarem i izgovorili svoje „da“.
Godine koje su uslijedile ispisale su najljepše stranice njihove zajedničke priče. Život ih je vodio kroz nepregledne predjele, od udaljenih kontinenata i egzotičnih obala do velikih svjetskih metropola — baš kao što je te večeri na dlanu i obećano. Dom su ispunili dečijim smehom, podigavši petoro dece koja su izrasla u dobre i uspešne ljude.
Danas, punih 42 godine kasnije, Viktor i Elena i dalje čvrsto stoje jedno uz drugo. Kada ih deca i unuci pitaju kako su se upoznali, Viktor se samo nasmeši, pogleda u Elenin dlan koji još uvek drži u svojoj ruci i podseti sve prisutne da najlepše stvari u životu počnu onda kada im se najmanje nadamo.