Najstarija hrišćanska crkva na svetu nalazi se u Dura Europosu u Siriji
U vreme kada su bili progoni Hrišćana ljudi su se okupljali u svojim domovima prilagodivši ih za potrebe verskih obreda. Najranija hrišćanska kućna crkva koja je služila za okupljanje Hrišćana otkrivena je u Dura Europosu u današnjoj Siriji.
U Duri se nalazi najranija hrišćanska kućna crkva, domus ecclesiae, koja je arheološki potvrđena.
Britanski vojnici kada su 1920. godine kopali rovove u blizini reke Eufrat naišli su na drevne zidne slike i u pesku istočne Sirije slučajno otkrili ostatke drevnog grada Dura-Europos. Ovim gradom su vladali Makedonci, Parti i Rimljani, sve do njegovog uništenja 256. godine, kada su Sasanidi zauzeli grad. Više o tome:
Drevni grad Dura Europos
Iskopavanja arheologa započinju tada i traju do danas. Drevni grad je otkopao tim naučnika sa Jejla i Francuske akademije natpisa i pisama. Njihovi dnevnici iskopavanja i fotografije (zajedno sa hiljadama artefakata) su arhivirani u Umetničkoj galeriji Univerziteta Jejl.
Lokalitet se nalazi iznad reke Eufrat u Siriji, strateške lokacije koja je verovatno bila razlog njegovog osnivanja oko 300. godine p.n.e. tokom helenističkog perioda. Ovaj period nije dovoljno arheološki poznat. Iz rimskog perioda se sačuvalo čitavo utvrđenje i nekropola sa komornim grobnicama izvan grada.
Danas je ovo drevno mesto poznato po svojim antičkim građevinama. Pre svega po najstarijoj crkvi na svetu, jednoj od najranijih sinagoga ikada pronađenih i po brojnim grčko-rimski hramovima iz 2-3. v
Hrišćani su se obično sastajali u domovima zbog progona pre nego što je Konstantinov Milanski edikt 313. godine proglasio versku toleranciju širom Rimskog carstva. Zabranjeno je bilo oslikavanje zidova hrišćanskim motivima. Zato su Hrišćani u tajnosto svoje kuće prilagođavali ovim potrebama.
I druge privatne kuće su bile arhitektonski adaptirane od strane različitih verskih grupa da bi služile potrebama svojih zajednica. U te adaptacije spadaju gradski Mitrej, sinagoga i gorepomenuta hrišćanska kućna crkva. Sve tri građevine bile su u upotrebi do sredine 250-ih godina, kada su Sasanidi zauzeli grad. Rimljani su pokušali da ojačaju zapadni zid gradskog utvrđenja velikim zemljanim nasipom koji je zatvarao mnoge građevine. Nakon što je grad osvojen i napušten, preostali nasip je vekovima pomogao da se strukture izvanredno dobro očuvaju.