Odlazak istaknute prevoditeljke i građanske aktivistkinje: In memoriam Branka Dimitrijević (1936-2025)
Prevoditeljka i aktivistkinja Branka Dimitrijević preminula je 7. marta u Beogradu.
Rođena je u Ljubljani 1936.
Otac joj je bio Mostarac Branko Kostić a majka Ljubljančanka Jelica Ambrož.
Tokom nacističke okupacije ostaje bez oba roditelja, a brigu o šestogodišnjoj devojčici preuzima njena hrabra baka Jelka Ambrož.
Krajem pedesetih Branka završava ljubljansku Akademiju za Igralsku Umetnost i neko vreme ostvaruje uloge u pozorišnim predstavama.
Radi i kao učiteljica engleskog jezika u osnovnoj školi u Kamniku.
Početkom šezdesetih seli se u Beograd i udaje za Vojina Dimitrijevića.
Svoju životnu karijeru ostvaruje kao istaknuta prevoditeljka sa slovenačkog na srpskohrvatski jezik: prevodi prozu, dramske tekstove, poeziju, teoriju, esejistiku…
Radi i kao konferencijska prevoditeljka, a osamdesetih je vodila Prevodilačku službu Saveznog Izvršnog Veća.
Prevela je veliki broj knjiga i tekstova vodećih slovenačkih književnika i teoretičara uključujući Ivana Cankara, Juša Kozaka, Edvarda Kocbeka, Vitomila Zupana, Tarasa Kermaunera, Andreja Hienga, Slavka Gruma, Miloša Mikelna, Rastka Močnika, Mitje Velikonje i mnogih drugih.
Odlikovana je Ordenom rada SFRJ.