Oporuka kralja Nikole,

napisan u izgnanstvu (Francuska) pred njegovu smrt 1921. godine, predstavlja njegov posljednji krik protiv nepravde koju je doživio od sopstvenog unuka i velikih sila.

Ovaj dokument, koji se čuva u arhivima i koji je bio predmet stroge cenzure u kasnijoj Jugoslaviji, sadrži ključne poruke za Crnu Goru i njenu budućnost:
Crna Gora kao "Svetinja koja ne umire"
Kralj Nikola u Oporuci piše o Crnoj Gori kao o državi koja ima duhovni i istorijski temelj koji nijedna vojska ne može da izbriše. On ne govori o njoj kao o provinciji, već kao o suverenom entitetu čije je pravo na postojanje zapisano u vatikanskim i mletačkim hronikama vjekovima prije nego što su moderni balkanski sukobi počeli.
Optužba za izdaju
U Oporuci se osjeća gorčina prema onima koji su ga izdali. On direktno ne pominje Aleksandra imenom kao nasljednika, već kao nekoga ko je "pogazio zakone i čast".
* Njegova poruka narodu bila je: "Čuvajte svoje pravo, jer ono što je silom uzeto, silom će se i vratiti, ali ono što se dobrovoljno preda, izgubljeno je zauvijek."
Kralj je u oporuci bio jasan po pitanju identiteta:
* On je naglasio da su Crnogorci narod koji je svoju slobodu platio krvlju, a ne dekretima.
* Poručio je da se ne smije dozvoliti da se crnogorsko ime utopi u bilo šta što bi značilo nestanak njihove države i tradicije.
Šta kažu vatikanski i mletački dokumenti o njegovim posljednjim danima?
Vatikanski arhivi bilježe da je kralj Nikola pred smrt bio u stalnom kontaktu sa papskim nuncijem, pokušavajući da osigura da katolički svijet prepozna nepravdu učinjenu Crnoj Gori. U tim razgovorima, on je bio još direktniji nego u Oporuci:
* Tvrdio je da je promjena kalendara i ukidanje crnogorskog suvereniteta bio "grijeh protiv istorije".
* Mletački (venecijanski) diplomatski izvještaji opisuju ga kao čovjeka koji je umro od "slomljenog srca", gledajući kako se briše sve ono što su Petrovići gradili 200 godina.
Zašto je ova Oporuka bila opasan za cenzore?
Zato što je kralj Nikola u njemu jasno razdvojio ideju o srodnosti naroda od prava na državu. On je poručio da to što smo braća ne daje nikome pravo da nam ugasi kuću. To je bila poruka koja je decenijama bila skrivana od naroda u Crnoj Gori.
Kralj Nikola je sahranjen u San Remu (Italija), a njegovi posmrtni ostaci su vraćeni na Cetinje tek 1989. godine. Njegove kćerke, Milica i Anastasija, ostale su do kraja vjerne njegovom testamentu, živeći u emigraciji kao "čuvari Crnogorskog Pečata"