Pletenje je dominantna ručna delatnost u zlatiborskom kraju. Zlatiborsko selo Skržuti je tipično mesto u kome su decenijama zahvaljujući ručnom radu nastajali vuneni džemperi, prsluci, rukavice i čarape.
Umesto hobija u trenucima slobodnog vremena pletenje je preraslo u osnovnu delatnost i porodice Golubović iz ovog mesta, kasnih šezdesetih.
Tada je Stanimirka Golubović shvatila da njena mala ručna umetnička dela od vune vrede toliko da porodica može od toga živi. Za pletenje je obučila i svoju snahu, kasnije i unuku Branku.
Ona je pre desetak godina odlučila da nastavi tradiciju i posveti se ozbiljnije ovom poslu uprkos izazovima sa kojima su danas mnogi zanati, pa i ovaj, suočeni.
Pletenje kao brend
Pre 13 godina pokrenula je preduzetničku radnju koju je nazvala Wool Art Skržuti. To je bila mala radionica koja se bavi pletenjem džempera, čarapa, prsluka, jakni, rukavica, šalova…
Za Wool Art više se čulo pre dve godine. Tada su dobili specijalno priznanje za brendiranje starih zanata Udruženja poslovnih žena. Danas je cela porodica Golubović uključena u pletenje, odnosno proizvodnju ovih ručnih radova, počev od ideje do realizacije. Branki pomažu i roditelji.
„Posle bake, moji roditelji su nastavili da se bave ovim poslom jer je kriznih devedesetih moralo da se na razne načine dođe do nekog prihoda. Svi u porodici i užoj familiji smo pleli, a moj otac je pokušavao da to što ispletemo proda“, priča za Forbes Srbija vlasnica Branka Golubović.
U početku kao ispomoć
Kaže da u početku u tome nije videla previše perspektive i zaposlila se u jednog kompaniji. Sporadično se priključivala i pomagala roditeljima u pletenju, kada joj je to vreme dozvoljavalo.
Kako je kasnije njen otac slučajno došao do ljudi iz inostranstva koji su zainteresovani za ovakve proizvode, posao je morao da se radi ozbiljnije i da se plete više. Budući da je to podrazumevalo izvoz veće količine proizvoda od vune javila se potreba da se otvori firma.
Kako se prethodno bavila poslom koji nema veze sa ovom delatnošću na početku joj je najteže bilo sve „u organizacionom smislu“. To se odnosilo na papirologiju za registraciju firme, da predvidi troškove, nađe pletilje i sve ostalo što prati ovu delatnost.
Srećom, uvidela je da poštovalaca tradicije i dalje ima u velikom broju pa je odlučila da neke od motiva koje je plela njena baka uvrsti u kolekciju. Prvih nekoliko godina robu su im sporadično potraživali butici. Prekretnica je bio period kada je odlučila da pokrene prodaju preko interneta.
Pletenje i internet
„Shvatila sam da bi celokupna priča što se tiče dizajna i načina izrade morala da se promeni, da se poveća vidljivost brenda i prate trendovi urbanih ljudi. Odluka je pala na otvaranje internet prodavnice. Imala sam utisak tada da je vreme da to uradim“, priča.
Odlučila je da malo „odstupi od klasike“ i modernizuje modele. Nije se držala samo etno motiva već je ubacila modernije modele, u više boja, da izgleda koloritnije.
Pandemija korona virusa iako je sa sobom nosila mnoge teškoće za preduzetnike, za Wool Art se ispostavila kao prekretnice u poslu, kaže naša sagovornica.
„To se poklopilo sa periodom kada sam pokrenula onlajn prodaju i onda je posao praktično eksplodirao. Od korone do danas potražnja i promet su se povećali petostruko“, priča Golubović.
Kupuju i stranci
Osim naših ljudi, proizvode prodaju i širom Evrope. Prevashodno kupcima u Švajcarskoj, Austriji, Nemačkoj i Holandiji. Među njima ima i naših ljudi koji žive tamo, ali i stranaca koji poštuju pletenje i ručni rad, cene njegovu vrednost i ne viđaju u svojim zemljama takve proizvode često.
Održiva moda odnosno prirodni materijali nisu zanemarljiva stavka prilikom odlučivanja šta će nositi, kaže sagovornica.
Iako nema mogućnosti da kupac poruči dezen po svojoj želji, svaki proizvod koji mogu videti na sajtu je unikat. Na svakom postoji šara odnosno detalj koji je različit. Ono što je interesantno je da iako mlađima pažnju privlače neki od atraktivnijih komada, na kraju ipak odluka padne na neki od džempera ili kaputa sa motivima i pejzažima zlatiborskih sela i karakterističnih kućica ili šara kakve, recimo, postoje na pirotskom ćilimu.
Vunene čarape kao zaštitni znak
Naprodavaniji proizvod su ipak vunene čarape. Kaže da one najviše asociraju ljude na tradiciju i zlatiborski kraj. Branka je međutim odlučila i da kod izrade vunenih čarapa unese male izmene.
„Ranije smo imali klasične vunene čarape u beloj, crnoj i sivoj boji, a sada u tridesetak boja. Uz to su ukrašene različitim dodacima“, navodi Golubović.